Gospodine Predsjedniče, gosp. Župane, gosp. Državni tajniče, cijenjeni skupštinari, članovi lokalne uprave  i samouprave i predstavnici medija, srdačno Vas pozdravljam u ime Obrtničke komore PGŽ i svoje osobno ime. Posebna mi je čast i zadovoljstvo što sam prvi puta na sjednici županijske Skupštine PGŽ u svojstvu predsjednika Obrtničke Komore PGŽ, što je važno za obrtnike županije jer imamo priliku da aktivno učestvujemo u raspravama i davanjima prijedloga za dopune i promjene zakonske regulative, kao i da budemo dobro i na vrijeme informirani o gospodarskim kretanjima u društvu.

Obrtnička Komora je neprofitabilna, nestranačka i ne parlamentarna organizacija pa je stoga moja nazočnost na Vašim sjednicama korisna pogotovo ako su na dnevnom redu gospodarske teme.

Što se tiče kronologije događanja i aktivnosti u našoj Komori nemam vremena danas o tome govoriti već ste izvješće u materijalima uredno dobili na uvid,  to će biti i buduća praksa.

S obzirom da je jedna od točaka dnevnog reda Skupštine Informacija o presjeku gospodarskih kretanja u Obrtništvu za 2003. osjećam potrebu da se malo osvrnem na stanje obrtništva nešto prije i danas.

Biti obrtnik nikada nije bilo lako i uvijek smo bili suočeni sa teškoćama i problemima koje smo uglavnom bez ičije pomoći sami rješavali. U bivšoj državi smo bili kapitalisti pa se nismo uklapali u tadašnji „Sistem“ koji nam je ograničavao razna prava kao npr.: zapošljavanje većeg broja djelatnika, imanje većeg broja obrtničkih radnji, osnovnih sretstava, vozila i plovila, veličine objekta i nepriznavanje ulaganja u postojeće, progresivno oporezivanje osobnog dohotka, diskriminacija kod kupnje repromaterijala, nepovoljni krediti, nemogućnost rada većih poslova, česte inspekcijske kontrole, veći porezi i doprinosi i dr.

Mišljenja sam da je Obrtništvo namjerno zapostavljeno od 1991. do danas jer nismo interesantni političkim strukturama. Obrtnici, ( u razvijenim zemljama stup društva – srednji stalež), kod nas su statistički najmanje prisutni u politici jer nemaju vremena za istu. Bore se za preživljavanje, bremeniti fiskalnim i para fiskalnim nametima, protiv skupe države, lopovluka, nepravde, spore i neučinkovite birokracije………… Politika se okrenula velikim igračima gdje se lakše izvlače ogromne količine novca, što je vidljivo iz silnih afera koje padaju u zaborav i zastaru.

Međutim sredinom 70-tih godina došlo je do uzlaznog trenda obrtništva (Zlatno doba obrtništva) samo zato što se je drastično promijenila zakonska regulativa kao na primjer:

– Prve godine rada obrtnik je bio potpuno oslobođen poreza na promet, druge godine 50%, treće 10%. i nekih drugih davanja i doprinosa.

– Poticanje obrtničkih Zadruga kao oblik udruživanja obrtnika prema zajedničkom interesu.

– Kupnja repromaterijala bez poreza na promet i pravo uvoza istog samo za obrtnike.

– Najbolji način licitacije i dobivanja poslovnog prostora (Komora-Zadruge-Mjesni odbori)

– Priznavanje troškova ulaganja u gradske poslovne prostore.

– Priznavanje troškova kamata, reprezentacije, sponzorstva za sport, kulturu i dr.

– Potpuna izmjena i dopuna zakona iz „Sistema“ kojega sam prije spomenuo (liberalizacija).

– Plaćanje računa u roku do 15 dana (dužničko-vjerovnički odnos ili DVO) bila je zakonska obveza.

– Stabilniji tadašnji dinar (1DM=7 din)

– U vrijeme tadašnje stabilizacije (ograničenje potrošnje goriva) svi obrtnici su dobili više bonova za gorivo kao poticaj razvoja poduzetništva.

– I niz drugih stimulativnih pogodnosti….

Za ono doba to su bile korjenite i hrabre odluke koje su rezultirale da samostalni obrtnici budu koristan i važan privredni subjekt, sa daleko najvećim prosječnim osobnim dohotkom i standardom u društvu. Na svu sreću iz mnogih, tada obrtničkih radnji, stvorena su danas izuzetno uspješna i velika trgovačka društva.

Poslovni moral, poduzetnička klima i sigurnost u poslovanju bili su, na žalost, bolji nego danas.

Ovo dokazuje da mi obrtnici znamo raditi, samo nam ne dozvoljavaju glupa pravila igre i interesi onih koji ta pravila donose. Stalno nam se prebacuje da smo u tranziciji, da smo nesposobni, nepoduzetni, da se nismo snašli u poslovanju privatnog sektora, da su prisutne posljedice rata, itd, a kada radimo u EU zemljama onda smo najbolji poduzetnici, majstori, stručnjaci u svim oblastima, inovatori, sportaši itd.

Mladim ljudima neshvatljiva su ograničavajuća prava iz „Sistema“, a još će više biti njihovoj djeci kada budu proučavali našu sadašnju Zakonsku regulativu i potrošeno vrijeme u padu životnog i duhovnog standara.

Ima li kraja kontinuitetu ljudske gluposti i grabežljivosti?

Kada smo stvorili svoju državu Hrvatsku mi obrtnici smo se posebno radovali, ali smo nedugo zatim doživjeli mnoge probleme.

Obrtnici nisu učesnici, u najmanju ruku sramne pretvorbe, nisu dioničari, tajkuni, stečajni upravitelji, lažni manageri, savjetnici, nitko nas nije sanirao, opraštao dugovanja (PDV i druge poreze, MIO, zdravstvo, treća lica, najamnine, struja, voda, telefon ……) već  jedini u društvu  za svoje nepodmirene obveze odgovaramo sa kompletnom svojom imovinom, a nitko ne vidi naše probleme i ne čuje vapaje.

Da bi preživjeli morali smo se zaduživati kod banaka i plaćati velike kamate (42,36,24,20%), a podobni pojedinci (tajkuni) su koristili gotovo bez kamatne kredite koje mnogi od njih nisu nikada vratili što je vidljivo iz silnih afera i dugotrajnih sudskih procesa.

U isto vrijeme banke su sanirane sa 40-ak milijardi kuna poreznih obveznika i predane strancima koji su najviše davali kredite za kupnju automobila nego za poduzetništvo te time sa velikom kamatom poticali svoje gospodarstvo.

– U strukovnoj naobrazbi (zanatske škole) imamo sa jedne strane hiper produkciju učenika jedne struke (frizeri), a sa druge strane deficit uslužnih i proizvodnih djelatnosti. Rezultat takvog stanja je nelojalna konkurencija, crna ekonomija, nezaposlenost, manjak uslužnih i proizvodnih zanimanja…….

– Ribari su u problemima zbog ribolovno-ekološke zone, Piranskog zaljeva, zauzimanja stavova o moru, priobalju, preskupog goriva, propalih tvornica ribe i dr. Osim toga u ribarstvu imamo dobre ribare s jedne strane, a s druge strane eminentne stručnjake za ribarstvo, marikulturu, ekologiju i sl., a nedostaje nam Srednja ribarska škola (nekada je postojala u Zadru). Sve Europske pomorske države imaju takve strukovne škole pa i Slovenija.

Na 9. susretu ribara Hrvatske obrtničke komore, ove godine na Rabu podržana je ideja da se u Bakru otvori Srednja ribarska škola, a dobili smo i potporu od uvaženih stručnjaka iz Ministarstva (Katović, Rudolf, Babić, Vodopija i dr.), HOK-e (Božanić i dr.), ravnatelja pomorske škole u Bakru,  pa je očekujemo i od Županije PGŽ, Bakra, Rijeke i dr.

– Zakon o sigurnosti u saobraćaju je donio velike materijalne gubitke vlasnicima restorana, kafića, ribarima, proizvođačima vina, uzgajivačima vinovih loza i dr. Dok su se veliki proizvođači alkoholnih i bezalkoholnih pića samo prebacili na proizvodnju vode, mineralne vode, sokova i sl. i zaradili, obrtnici nemaju takvih mogućnosti.

– Obrtničke štedno-kreditne zadruge (100% hrvatske) zakonski su izgubile platni promet (odlukom vlade RH i HNB), a obrtnici su ostali bez kredita i potpore. Poslije 1,5 godine platni promet je vraćen, ali prekasno jer su gotovo sve zadruge propale.  Da zlo bude veće obrtnici su  dugoročne kredite morali vračati kratkoročno, a prelaskom u druge banke nisu odmah mogli dobiti kredite jer su novi komitenti! Nama je ostalo da se pitamo je li to bila zabuna, loša procjena ili nešto treće?

– Zakon o obveznom proširenju WC-a i postavljanja garderobnih ormarića usvojen je pa prolongiran na godinu dana. Mnogi ugostitelji slijedeće godine neće to moći ispraviti zbog tehničkih razloga jer ih najmodavac nije upozorio kod natječaja za zakup poslovnog prostora, što je rezultat loše koordinacije mjerodavnih.

– Za autoprijevoznike je donesen zakon o nekom dodatnom osiguranju starijih vozila (cca 4000 eura po vozilu) ali srećom i to je prolongirano na godinu dana.

– Za građevinare je usvojen zakon da svaka radnja mora imati zaposlenog dipl. građ. ili arhitekta, ako želi nastupati na javnom natječaju za dobivanje posla. Naši građevinari nisu toliko visoko školovani, ali su zato iskusni, kvalitetni i vrijedni majstori.

– Autotaksisti u gradovima moraju na javni natječaj za koncesiju tako da se lako može dogoditi da npr. u Rijeci voze taksisti nekog trgovačkog društva izvan grada, a ne 60-etak naših koji prosječno taksiraju svaki po 20-tak godina i dobro poznaju svoj grad. Treba pronaći kompromisno riješenje (kvaliteta usluge, cijena, domaći taxisti) jer u protivnom otići će na zavod za zapošljavanje.

– Metalci kooperanti V. Lenca priča su koju svi znamo. 137 mil. kuna je dug prema kooperantima, a oni su zbog lažne uspješnosti V.Lenca uzimali kredite, zapošljavali nove djelatnike, širili kapacitete, kupovali strojeve i alate,a u isto vrijeme su za svoje obveze prema Državi stizale opomene i blokade žiro računa.

Za sve privatne radnje stupa na snagu zakon o obveznom polaganju Zaštite na radu za vlasnike radnji i njihovih djelatnika ( 600-4500 kn. po radnji).  Zaštitu na radu je svaki obrtnik bar jednom u životu zajedno sa djelatnicima položio pa ne vidim potrebu za time, a pogotovo je financijski iznos prevelik u ovoj privrednoj situaciji.

– Autolimari se ne ravnopravno bore sa Osiguravajućim kućama (bilježe veliku dobit) oko cijene sata rada, koja se nije mijenjala 8 godina a iznosi 105 kn. Da stvar bude još teža uvodi se europski normativ rada tkz. EUROTAX gdje je vrijeme popravka drastično smanjilo. Kada se pomnoži satnica sa normativom dolaze do nemogućnosti poslovanja na ovom stupnju opremljenosti obrtničkih radnji.

Uz navedene ima još i drugih primjera pa se nameće pitanje da li su to poticajne mjere za razvoj obrtništva i kome to služi kada znamo da je u razvijenim europskim državama obrtništvo, malo i srednje gospodarstvo kičma društva.

Ako uzmemo kao generalni problem veliki broj nezaposlenih, one koji rade a slabo zarade, 900 tisuća umirovljenika, ogromni unutarnji i vanjski dug, raširenu pojavu sive i crne ekonomije, sporo sudstvo i najnoviju informaciju o visokoj korumpiranosti onda nemamo vremena za krive i spore odluke.

Podaci da je došlo do porasta broja novo otvorenih radnji, a u isto vrijeme do pada osobnih dohodaka i dobiti, nije dobar rezultat.

Među novo otvorenim obrtima u proteklim godinama najveći je broj onih koje su otvarali razvojačeni branitelji, radnici velikih državnih poduzeća koji su otpremninama odlazili kao tehnološki viškovi, nezaposleni korištenjem poticajnih kreditnih sredstava i mladi po završetku stručnog obrazovanja. Obrtništvo podrazumijeva specifičan način poslovanja u kojem poduzetnik samostalno vodi cijeli poslovni poduhvat u svim njegovim segmentima. To znači i donošenje ključnih upravljačkih odluka i odluka o financijskom poslovanju, a sposobnost i znanje za donošenje kvalitetnih odluka u tom smislu moraju biti na visokom nivou.

Zaključiti je dakle da je dio obrtništva postao prostor u kojem se je država rješavala viška djelatnika i održavala socijalni mir, a to je imalo za posljedicu s jedne strane pad kvalitete obrtništva, a s druge porast sive ekonomije i rada na „crno“. Logičan rezultat je smanjenje prosječnog dohotka po obrtniku i njihov sve teži položaj u osiguranju koliko toliko normalnih uvjeta poslovanja i praćenja suvremenih trendova.

Stoga Vas gospodo Skupštinari PGŽ-a pozivam da suradnjom i zajedništvom podignemo gospodarstvo na dobrobit društva u cjelini, a ujedno predlažem sljedeće mjere:

– poticati udruživanje obrtnika i malih poduzetnika kroz razne oblike formalnog i ne formalnog poslovnog povezivanja ( zadruge, clusteri i slično ) radi zajedničkog nastupa na tržištu, posebice inozemnom,

– kvalitetnije i brže provoditi mjere stručne i savjetodavne pomoći prilikom otvaranja obrta a posebice u prvih nekoliko godina rada te kontinuirano i organizirano raditi na izobrazbi obrtnika i malih poduzetnika u cilju boljeg snalaženja u poslovanju,

– subvencijama i olakšicama te pravilnom politikom gospodarenja prostorom poticati jačanje i razvoj kvalitetnih obrtnika i poduzetnika kako bi mogli preuzeti na sebe dio nezaposlenih i dio onih obrtnika koji se ne mogu snaći u svijetu poduzetništva,

– učiniti sve da administrativne prepreke realizaciji poduzetničke ideje budu što manje i da se što je više moguće ostvari ideja rješavanja svega potrebnog na jednom mjestu (one stop shop punktovi),

– agresivno pristupiti rješavanju problema sive i crne ekonomije na način da se s jedne strane potiče legalan rad i  otvaranje mogućnosti svima da svoje poslovanje legaliziraju ili nađu svoje mjesto kod uspješnih obrtnika i malih poduzetnika,

–da se hitno ubrza realizacija politike prostornih planova i gospodarskih zona i poboljša dodjela poslovnih prostoram  jer je to preduvjet za bilo koji posao!

Kada se sve to i druge poteškoće uzmu u obzir onda je svima jasno zašto u Informacijama o presjeku gospodarskih kretanja u Obrtništvu za 2003. godinu, mi obrtnici, nismo zadovoljni.

I na kraju da završim sa jednom obrtničkom:

„ Homo ljudi delat, aš će nas noć ćapat “ ! Hvala lijepa.

( Hajmo ljudi raditi jer noć dolazi!)

U Rijeci, 2004.

predsjednik Obrtničke Komore PGŽ

ing Igor Vrcelj